Marija Perković — крутилось 0 дн, охват 546

Marija Perković с 2026-03-08 · динамическое · 🇭🇷 хорватский
Кадр рекламы Marija Perković

Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.

крутилось дней 0
охват — число Facebook, только ЕС 546
стран показа — словами Facebook 9
куда ведёт · кнопка «Download» hrkaiftapeloft.website https://hrkaiftapeloft.website/ оффер
показывается в странах 🇦🇹 AT 🇧🇪 BE 🇩🇪 DE 🇩🇰 DK 🇫🇷 FR 🇬🇧 GB 🇮🇪 IE 🇮🇹 IT 🇳🇱 NL

{{product.name}}

💔VEĆ SAM UMORNA OD SKRIVANJA ISTINE OD SVIH💔 Dugo o tome nisam nikome pričala. Čak ni svojim najbližima. Jer me bilo sram. Sram priznati kako zapravo izgleda život kada odeš u drugu zemlju „za boljim životom“. Sada se prisjećam kako sam prošla kroz sve to i uživam u boljem životu. Moje ime je Marija Perković, ja sam obična djevojka iz Hrvatske. Prije 4 godine preselila sam se živjeti u Francusku. Došla sam ovdje studirati. Kao i tisuće drugih studenata, vjerovala sam u jednu jednostavnu rečenicu koju su mi roditelji ponavljali od djetinjstva: „Uči. Diploma je najvažnija stvar u životu. Ako dobiješ obrazovanje — nikada nećeš propasti.“ Vjerovala sam u to cijelim srcem. Učila sam jako puno. Ponekad gotovo nisam spavala noćima. Trudila sam se. Stvarno sam se trudila. Dobila sam diplomu bakalavra. Ali nitko ne govori kako zapravo izgleda put do te diplome kada si sam u drugoj zemlji. Kada sam došla u Francusku, nisam imala ništa. Ni prijatelje. Ni obitelj pored sebe. Čak ni normalno znanje francuskog jezika. Živjela sam u običnom studentskom domu za migrante. Tamo su živjeli ljudi iz cijelog svijeta. Marokanci. Rumunji. Albanci. Hrvati. Svi stranci. Svatko sa svojom pričom. Mala soba. Zajednička kuhinja. Zajednički tuš. Ponekad bih noću čula kako netko plače u susjednoj sobi. I ponekad… to sam bila ja. Prvi mjeseci bili su jako teški. Gotovo nisam razumjela francuski. Ponekad bi mi ljudi nešto govorili, a ja bih samo klimnula glavom i nasmiješila se, jer nisam razumjela polovicu riječi. Osjećala sam se jako usamljeno. Nakon studija išla sam na posao. Radila sam gdje god sam mogla. Čistila sam u pekarnici. Radila na blagajni. Prala posuđe u restoranima. Po 10–12 sati. Ruke su mi stalno bile u kemikalijama. Nokti su se lomili. Leđa su me boljela. Ponekad bih se navečer vratila u svoju sobu, sjela na krevet i samo gledala u telefon. Na fotografije iz Hrvatske. Na svoju kuću. Na roditelje. I plakala sam. Jer sam jako nedostajala domu.

вся сеть «john po» в библиотеке рекламы ↗
все объявления: рекламодатель Marija Perković →