Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.
Royal Joker
Zovem se Luka Maric. Imam 37 godina. Iz Zagreba sam, iz Trešnjevke. Već dvanaest godina vozim taxi. Auto je moj, smjene su moje, dugovi također. Auto je stari sivi Toyota. Svaki mjesec još uvijek plaćam 250 eura za njega. Žena radi kao administrativna u hotelu. Imamo dvoje djece: sina od 11 i kćer od 8 godina. Stanarina je 780 eura. Plus struja, voda, internet, osiguranje, škola, gorivo… U normalnim mjesecima nekako smo se snalazili. U zadnjih godinu i pol — gotovo uopće ne. Klijenata je bilo sve manje. Gorivo je poskupjelo. A auto je počeo propadati dio po dio. Prvo klima, onda ovjes, onda mjenjač. Svaki popravak je proždirao sve što sam uspio uštedjeti. Počeo sam raditi dulje smjene. Ponekad krenem u šest ujutro, a vratim se u zoru. Žena više gotovo i ne pita kako je bio dan. Samo stavi hranu na stol i šuti. Djeca su se navikla da je tata uvijek „na poslu“. Ponekad noću, kad svi spavaju, sjednem u kuhinji i otvorim bankovnu aplikaciju. Brojke se gotovo ne miču. Ne sjećam se kad sam si zadnji put nešto kupio. Čak ni normalne cipele. Jednostavno izdržavam sa starim i šutim. Sve se promijenilo jednog potpuno običnog dana. Ujutro sam uzeo vožnju do Zračne luke Zagreb. Adresa je bila iz boljeg kraja. Stigao sam, izašao je muškarac u kapi i s ruksakom. Sjeo je straga i tiho rekao: — Do terminala, molim. Pogledao sam u retrovizor i prepoznao ga. Luka Modrić. Legenda. Onaj kojeg sam toliko puta vidio na ekranima i kojeg znam od malih nogu. Pokušao sam ne zuriti. Krenuli smo. Dugo smo vozili u tišini. On je gledao telefon, ja cestu. Na pola puta odjednom je podigao glavu i pitao: — Je li teško s poslom sad? Izgledate umorno. Nisam to očekivao. Odgovorio sam: — Nekako se snalazimo. Ali nije skinuo pogled s mene. — Ne. Ne snalazite se. Vidi se. Moj otac je godinama imao isto lice. Ne znam zašto, ali ispričao sam mu sve. Dugove, stanarinu, da s 37 godina radim 12 ili 14 sati taxija i ne vidim izlaz. Klimnuo je. Zaćutao trenutak, pa mirno rekao: — Luka. Znam kako iz
