Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.
{{product.name}}
JA SAM DOŠAO U NJEMAČKU NE ZBOG BOGATSTVA. DOŠAO SAM SAMO DA NE BUDEM SIROMAH. Zovem se Luka Marić. Iz Hrvatske sam 🇭🇷, iz malog grada nedaleko od Splita. Imam 38 godina. Supruga — Ivana, kći — Mia, ima 9 godina. Kada sam otišao prije četiri godine, bila je još mala, držala me za nogu i plakala: — Tata, nemoj ići. Rekao sam: — Tata ide zaraditi da ti više nikada ne plačeš. Ivana je kimnula, iako se u njezinim očima vidjela sumnja. Radio sam na gradilištu u Bavarskoj. Preko agencije — projekt za projektom. 11–12 sati dnevno: beton, armatura, skele. Leđa stalno bole, ruke ispucale, koljena natečena. Plaća bruto 3300–3600 eura, neto nakon odbitaka (agencija, kontejnerski smještaj, osiguranje, prijevoz) — 2300–2500. Gotovo sve sam slao kući — 1400–1600 eura svaki mjesec. Za hranu, školu, odjeću za Miu. Meni je ostajalo 400–600. Dovoljno za cigarete, pivo vikendom i rijedak poziv kući. Mia je krenula u školu. Slala je fotografije: — Tata, vidi, naučila sam pisati „tata“ velikim slovima. Odgovarao sam: — Moja ljepotice, tata je ponosan na tebe. A u sebi sam mislio: „Ona ni ne zna kako sada izgledam — pogrbljen, s tamnim podočnjacima.“ Ivana je pisala: — Luka, pita zašto tata ne dolazi. Govori prijateljicama da u Njemačkoj „radi na tajnom projektu“. Smiješio sam se u ekran, a iznutra se sve kidalo. Onda je projekt završio. Novi nisu dali. Dva tjedna — tišina. Mjesec — tišina. Dva mjeseca — praznina. Agencija: — Čekamo projekte, kriza je, budi strpljiv. Novac je nestajao kao voda. Kući sam slao gotovo sve što sam ranije uštedio. Za hranu mi je ostajalo 150–200 eura na dva tjedna. Kontejner je koštao 600 eura mjesečno. Sljedeći nisam imao čime platiti. Stajao sam u redu za besplatnu juhu i mislio: „Još tjedan dana — i završit ću na ulici.“ Ivana je zvala: — Luka, Mia pita zašto tata nije poslao novac za školsku ekskurziju. Rekla sam joj da si zauzet. Glas joj je drhtao. Odgovorio sam: — Poslat ću uskoro. A sjedio sam u mraku, brojao zadnjih 20 eura i mislio: „N
