Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.
{{product.name}}
😔NAKON NJEGOVE PREVARE NISAM ZNALA KAKO ŽIVJETI 😔💔 💥ALI JEDNA APLIKACIJA SVE JE PREOKRENULA 🍀💥 Zovem se Marija Imam 28 godina Hrvatica sam, ali već 2 godine živim u Njemačkoj. I iskreno, to su bile najteže 2 godine u mom životu 😢. Preselila sam se ovdje s mužem, dijete tada još nismo imali. Sanjali smo o boljem životu, nažalost u Hrvatskoj ga nismo uspjeli izgraditi i odlučili smo otići u Njemačku. Za boljim plaćama, za budućnošću za nas i našu djecu. Ali nisam mislila da će se dogoditi baš ovako…. 😔 U početku je sve bilo dobro. Posao. Stan. Nova zemlja. A onda nam se rodilo dijete. Gledala sam muža i mislila da smo obitelj. Da će sada sve sigurno biti stvarno. Ali on se počeo mijenjati. Prvo kašnjenja. „Posao“. Zatim noći. Dolazio je tako tiho, da nisam ni čula kako se vrata otvaraju. Trpjela sam. Uvjeravala samu sebe. Nisam htjela vidjeti očito. Jednom je otišao pod tuš. Telefon je ostao na stolu. Nisam htjela kopati. Stvarno. Ali unutra kao da je nešto kliknulo. Otvorila sam. I vidjela poruke. Mlada djevojka. Pitala je kada će doći k njoj. Pisala je da ga voli. A on je odgovarao da ni on ne može bez nje. Da je ona njegova ljubav. Moj muž. Čovjek kojeg sam smatrala svime. Ne sjećam se kako je počela histerija. Bacala sam sve redom 😡. Ruke su mi se tresle. Spakirala sam njegove stvari. Vreće. Koferi. Izbacila sve pred vrata. Uz viku i skandale on je otišao. Nakon toga prošla su dva mjeseca. Nije pisao. Nije zvao. Kao da nas nikad nije bilo. A meni je bilo fizički odvratno shvatiti kakva se igra vodila iza mojih leđa 😭. Dijete je malo. Treba živjeti. Treba raditi. A „tatica“ kao da je jednostavno zaboravio da ima sina. Radila sam gdje god sam mogla. Po 12 sati u skladištu. A vikendom sam išla čistiti urede. O djetetu se brinula susjeda — dobra umirovljenica kat niže. Također Hrvatica. Plaćala sam joj za to. Jedne večeri došla sam kući iscrpljena. Nahranila bebu. Legla pored nje i samo počela listati Facebook, da ne razmišljam. I tada — r
