Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.
Proširene vene? Nikad više!
Imam 64 godine i obišla sam tri liječnika s istim problemom — proširenim venama. I svaki od njih mi je rekao nešto potpuno drugačije. Tada sam shvatila: nitko od njih zapravo ne zna kako mi pomoći.“ Jedan je rekao — potrebna je operacija. Drugi — rizik od tromboze, prepisat ćemo lijekove za razrjeđivanje krvi. Treći — nosite kompresijske čarape i naviknite se. 3 liječnika. 3 dijagnoze. 3 terapije. I nijedna nije pomogla. A moja djeca su već počela govoriti o domu za starije. Zovem se Gloria. Cijeli život sam provela u manjem gradu. 28 godina radila sam kao prodavačica — cijele dane na nogama. Suprug mi je umro prije 6 godina od infarkta. Sin živi u drugom gradu s obitelji, kći također daleko. Dolaze rijetko. Proširene vene pojavile su mi se oko 45. godine. U početku su to bile samo „kapilare” — nisam obraćala pažnju. S 55 godina pojavile su se plave vene. S 60 — jaki otoci. Zatim su počeli noćni grčevi. Budila sam se u 3 ujutro od užasne boli. Noge su bile tvrde kao kamen. Ustajala sam, pokušavala ih razmasirati — ništa nije pomagalo. Samo bih sjedila u mraku i plakala. S vremenom više nisam prepoznavala svoje noge. Vene — debele, kvrgave, kao užad. Gležnjevi — dvostruko veći. Koža — tamna, suha. Nisam obukla suknju 4 godine. Sramila sam se čak i pred unucima. Kad je kći vidjela moje noge — primijetila sam njen pogled. Sažaljenje, strah… Išla sam liječnicima. Prvi — državni. Čekanje na pregled mjesecima. Prepisao je čarape. Nisam ih mogla nositi — po vrućini je to bilo nemoguće. Drugi — privatni vaskularni kirurg. Rekao je: teška venska insuficijencija. Potrebna je laserska operacija. Cijena — za mene potpuno nedostižna. Treći — internist. Rekao je: rizik od tromboze, prepisao lijekove koji mogu izazvati krvarenja. Uplašila sam se i nisam ih uzela. A stanje se pogoršavalo. Pojavila se mala rana na gležnju. Zatim se pretvorila u ulkus. Nije zacjeljivala. Liječnik mi je rekao rečenicu koju nikada neću zaboraviti: „Dobro je što ste došli sada. Još malo — i morali bismo
