Кадр выше наш. Полное медиа с Facebook запрошено — подставим его сюда, как только приедет.
{{product.name}}
🤬😭PROKLETA APLIKACIJA KOJA NAM JE PROMIJENILA ŽIVOT😭🤬 Zovem se Lina, imam 34 godine. Hrvatica sam, iz malog mjesta kraj Zadra, i već skoro četiri godine živim u Njemačkoj. Iskreno… ovo su bile najteže četiri godine mog života 😞. Ne zato što je država loša. Nije. Nego zato što život zna udariti tako da ti se mozak raspadne, a jedino što možeš — disati i ići dalje. Kad smo muž i ja došli ovdje, bili smo kao dvoje naivnih klinaca. Vjerovali smo da se u Europi sve nekako samo posloži: posao, novac, zdravlje… A onda realnost dođe šakom u glavu 😣. Prvih pola godine bilo je podnošljivo. On je radio kao skladištar, ja kao čistačica u dva ureda. Bili smo umorni, ali držali smo se 😓. Čak smo se i smijali: „Evo još godinu-dvije, podignemo se i iznajmimo pristojan stan.“ Ali onda se sve srušilo u jednom danu. U noćnoj smjeni muž je povukao paletu, nešto ga je presjeklo. Rekao je da je „puklo“ u leđima. Mislio je da će proći. Nije prošlo. Tjedan dana kasnije nije se mogao ni ispraviti. Niti sjediti, niti stajati. Bol takva da je plakao 😢. Moj muž — čovjek koji nikad ne plače. Otišli smo u bolnicu. Disk. Ušćepan živac. Operacija zasad ne treba, ali oporavak mjesecima. NIKAKVO podizanje tereta. NIKAKAV posao. Kad smo izašli iz ordinacije, rekao je samo: — „Lina… iznevjerit ću nas. Oprosti.“ Stala sam pokraj auta i slušala ga kako jeca. Osjetila sam kako mi se zemlja ruši pod nogama. Jer imali smo kredit za auto. Osiguranje. Račune. Stanodavac je baš taj mjesec digao najamninu za 80 €. A ja sama? Čišćenje? Jedna i pol smjena dnevno? Nema teoretske da to pokrije i hranu 😔 ako on više uopće ne može raditi. I tu je krenuo pakao 😡. Počela sam raditi SVAKI dan. Svaki. Bez slobodnog dana. Čišćenja ujutro, uredi navečer, vikendom dodatne satnice. Dolazila bih kući oko ponoći, noge otupjele, kao da više nemam prste. Ali najgore je bilo gledati njega. Sjedi doma… i mrzi samog sebe. Govorio bi: — „Ti se ubijaš, a ja… ništa. Biljka.“ To ga je lomilo gore nego bol u leđima. Nakon dva mjeseca p
